|
ISTRAŽILI SMO:
Potaknuti željom za očuvanjem biološke
raznolikosti u zaštićenom močvarnom, ornitološkom rezervatu, Kolanjskom blatu na otoku Pagu, došli smo na
pomisao da istražimo eventualno prisustvo gambuzija u tom ekosustavu.
Gambuzija je malena slatkovodna ribica iz porodice Poeciliidae. Zastupljena je sa dvije
vrste: Gambusia affinis i Gambusia holbrooki. Klasifikaciju su u 19 st. dali znanstvenici Baird i
Girardu, 1853 za G.Affinis i 1859 za G. Holbrooki.
Ribice su smeđe-sive boje a trbuh im je srebrnosivi. Tanka tamna pruga pruža se između
očiju. Usta su okrenuta prema gore, donja čeljust joj strši. Kod spolova se primjećuje dvoobličnost
(spolni dimorfizam). Ženka je većih dimenzija, dužine oko 6 centimetara dok je mužjak dugačak 3-4 cm. Kod
mužjaka je repna peraja preobličena u spolni organ. Oplodnja je unutrašnja. Sperma se čuva u jajovodima
gdje se vrši oplodnja. Nakon 30 dana u toku proljetnih i ljetnih mjeseci ženka na svijet donese od 10 do
80 živih ribica. Mlade Gambuzije odmah aktivno plivaju. Hrane se beskralježnjacima i ličinkama kukaca a
naročito ličinkama komarca malaričara (Anopheles). Gambuzije se vrlo brzo prilagođavaju skoro na svaku
vrstu staništa diljem svijeta. Žive između raslinja u malim grupama u vodi koja može biti i bočata.
Ove ribice potječu iz Sjeverne Amerike (SAD). Njihova prirodna staništa su: južni New
Jersey, odakle ih Atlanska i Golfska struja nosi prema New Mexiku. Zapadna gambuzija naseljena je u
Georgiji, South Carolina, Lousiana, Arkansas i Oklahoma, dok se istočna rasprostranila u Texasu, New
Mexiku, Arizoni i dr.
Zbog svoje učinkovitosti u konzumiranju ličinki komaraca malaričara i drugih insekata, radi
sprečavnja pojave komaraca a time i malarije, ove je vrste čovjek prenosio u razna staništa diljem
svijeta. Zbog njihovog agresivnog i predatorskog ponašanja utjecale su na populaciju malih ribica a
hraneći se jajima vodozemaca utjecale su i na njihovu brojnost. Time su smanjivale biološku raznolikost
životnih zajednica (biocenoza) u staništima (biotopima) u kojima su živjele razne autohtone vrste
životinja. Čak su joj nadjenuli ime Damnbusia (vražja gambuzija).
Evo samo nekoliko primjera koje navode američki znanstvenici koji dokazuju njen utjecaj na
biocenoze.
*Prema Courtenay i Meffe (1989) Gambuzija je imala veći ekološki utjecaj od bilo koje
uvedene vrste Poeciliida.
* Gambuzija je odgovorna za eliminaciju klena (Iotichthys
phlegethontis) u brojnim
područjima Utaha (Whitmore 1997).
*Meffe 1983 i 1985 dokazuje da su Gambuzije jako agresivne čak i prema većim ribama. One
često napadaju, kidaju peraje a često i ubijaju druge vrste. Zna se da se hrane jajima, ličinkama, mladim
oblicima različitih vrsta, uključujući i brancina i običnog šarana, a hrane se i odraslim oblicima
sitnijih riba.
*Courtenay i Meffe (1989) dali su pregled utjecaja na različite vrste nativnih riba.
*Gambuzija je bar djelomično odgovorna za smanjenje broja "leopard" žabe
(Rana chiricahuensis) u jugoistočnoj Arizoni.
*U Australiji se Gambuzija smatra trenutnom prijetnjom za plavooku ribu crvenih peraja
(Scaturiginichthys vermeilipinnis, Pseudomugilidae i Chlamydogobius squamigenus,
Gobiilidae) kako navode
autori Unmack i Brumley, 1991 i Wager 1994.
*Negativno djeluje i na punoglavce (Morgan i Buttmer, 1977).
*Ima dosta dokaza da Gambuzija predstavlja prijetnju za endemične vrste u dijelovima
Australije, na Novom Zelandu i u Sjevernoj Americi, te se smatra da treba razviti programe kontrole.
Gambuzija je prisutna i u Hrvatskoj. Hipoteza je da su je donijeli naši pomorci na neke naše
otoke. Godine 1922 prenesena je po prvi put iz Amerike u Europu, a 1926. godine unijeta je u lokve otoka
Korčule.
Prvi koji je Gambuziju uveo u paške vode bio je gospodin Markovina negdje dvadesetih godina prošloga
stoljeća. Gambuzija je donešena iz Amerike u selo Povljana radi uništavanja komarca malaričara. Tamo je
vladala malarija i dosta je ljudi umiralo.
U blizini Povljane nalazi se močvarno područje Malo i Veliko blato koja su odlična staništa
za komarce.
Na Pagu u blizini sela Kolan nalazi se Blato rogoza i Kolanjsko blato još jedno idealno stanište za
razvoj komaraca.
Početkom prošlog stoljeća malarija je svoj "danak" uzela i u Kolanu, gdje je umirao veliki
broj djece i odraslih osoba.
Zbog toga je i Kolanjsko blato dobilo svoje Gambuzije.
URADILI SMO:
Kako bi se i sami uvjerili u nazočnost Gambuzija u Kolanjskom blatu, naša ekipa Eko kviza uputila se 5.
travnja 2002. u Kolan.
Kolan je malo mjesto na otoku Pagu koje broji oko 450 stanovnika. Poznat je po proizvodnji paškog sira.
Danas tamo živi uglavnom starija populacija ljudi koji su nam znatno pomogli u prikupljanju podataka za
naše istraživanje.
Negdje oko 1920 godine vladala je malarija u Kolanu koja je nemilosrdno oduzimala živote odraslih, ali i
velikog broja djece. Ni sami nisu znali kako se odhrvati od te pošasne bolesti. No nakon određenog
vremena, točnije 1924/25. godine, predloženo je stanovništvu da se presele u Mandre koje je smješteno uz
more s druge strane brda. Općina je dala zemlju u Mandrama da se Kolanjci tamo nastane, a sve to radi
očuvanja vlastitog zdravlja. Međutim, stanovništvo za to ne želi ni čuti, a kamo li se preseliti. Oni
ostaju u Kolanu na milost i nemilost te smrtonosne bolesti.
1936 godine doktor Markovina donosi Gambuziju na Pag, u Povljanu, odakle je bolničar, "šanitec", kako
mještani kažu, Marjan Pilipić prenosi u Kolanjsko blato, a raznosio ih je i po okolnim barama i lokvama.
Komarci malaričari koji su širili malariju pomalo su nestali, a sve to zahvaljujući Gambuzijama, ali
one još i danas obitavaju u Kolanjskom blatu. Ljudi su bili uvjereni u njihovu učinkovitost te su ih
stavljali u svoje bunare radi pročišćavanja vode, jer je Gambuzija "čistač" svih ličinki koje za svoj
razvoj trebaju vodu.
Značaj Gambuzije kao prirodnog čistača ima i negativnu stranu. Kao vrsta bez svog prirodnog predatora,
množi se u velikom broju te za hranu ne koristi samo ličinke komaraca malaričara već i drugih kukaca i
jaja riba i vodozemaca. Tako u močvarama može izazvati,osim uništavanja nekih vrsta i prekid hranidbenih
lanaca jer su vodozemci i ribe hrana za ptice močvarice.
U močvarnom podtučju Kolanjskog blata koje je ornitološki rezervat pod zaštitom Evropske unije, jer se u
njemu zadržavaju, hrane i gnijezde mnoge ptice močvarice, Gambuzija bi mogla u dužem vremenskom razdolju
izazvati velike poremećaje u sastavu biocenoze. Do takvih promjena je sigurno i došlo, jer ljudi kazuju
da je broj ptica koje dolijeću smanjen, a smanjen je i broj nekih riba npr. jegulja, mrena i drugih riba
u tom području koje su i mještani izlovljavali.
Poznato je da se introdukcijom (unošenjem) novih vrsta u neko područje neizbježno i nepovratno remeti
postojeća prirodna ravnoteža tog ekosustava jer alohtona (unijeta) vrsta potiskuje ili uništava autohtone
(domaće) vrste.
Iz ankete koju smo proveli u Kolanu sa mještanima, vidljivo je (tablica br.1) da domaćinstva imaju bunare
i da u njih stavljaju Gambuziju.
Od dvadeset i dvoje anketiranih ljudi koji imaju bunare, njih dvadeset stavlja gambuziju u svoj bunar.
Svih dvadeset i dvoje ljudi znaju za njezinu korisnost ali ne i štetnost tj. opasnost za ostali živi
svijet u barama.
Oni su uvjereni da one ne mogu izazvati nikakve promjene u svezi sa biološkom raznolikošću.
Upućeni su doista, glede njene efikasnosti u jedenju ličinaka kukaca, a još više u značaj koji su imale
Gambuzije u dalekoj prošlosti.
Ribice koje oni nazivaju RIBIĆI ili GIRIĆI, donijeli su u svoje bunare iz Kolankskog blata. Većina
mještana ne poznaje pravi naziv
"gambuzija" za tu ribicu. Od broja anketiranih samo je dvoje ljudi znalo pravo ime i to oni ljudi koji su
poznavali bolničara Pilipića, od koga su dobili informacije.
Mještani kažu da su "ribići" odlični čistači voda pa ih stavljaju u svoje bunare jedanput ili dvaputa
godišnje, to jest prema potrebi, ukoliko ribice uginu. Ubacuju oko pedesetak ribica koje se u bunaru
zadržavaju oko šest mjeseci, zatim ugibaju, vjerojatno zbog hladnoće ili nedostatka hrane.
PREDLAŽEMO:
*Da se naprave leci sa sadržajem koji bi ukazivao na korist i štetu koju ta ribica može
izazvati u močvarama.
*Ukazati da je Gambuziju poželjno stavljati u bunare pitke vode i cisterne namjenjene
kućanskim potrebama, zatim u vode koje su u blizini naselja te se na taj način zaštititi od komaraca.
*Svakako treba zabraniti širenje u ostale prirodne ekosustave jer time ona kao vrsta bez
svog prirodnog predatora može uništiti ostale vrste koje se tamo nalaze a time mogu smanjiti
biodiverzitet (biološku raznolikost).
*Predlažemo da se provedu istraživanja koja bi omogučila saznati koji je broj vrsta riba,
kukaca i vodozemaca smanjen i da li su neke vrste eventualno nestale iz Kolanjskog blata.
*Utvrditi koje su vrste sada zastupljene i usporediti sa prethodnim podacima o broju
zastupljenih vrsta.
*Ispitati kakvoću vode Kolanjskog blata s obzirom da oborinske vode ispiraju okolne
obradive površine te sa sobom donose tvari koje ljudi rabe na svojim njivama i u vrtovima (pesticide i
umjetna gnojiva).
*Predlažemo da se prokopaju kanali kojima bi se preusmjerio tok tih voda koje mogu veoma
štetno djelovati na živi svijet u Kolanjskom blatu.
Danas je čovjek nenamjerno uništio mnoge vrste nepromišljenim aktivnostima. Jedna od njih
je i unošenje Gambuzije u nova staništa. Treba shvatiti da svaka vrsta evolucijom nastala u nekom
staništu treba tamo i ostati, dalje živjeti i razmnožavati se. Njihovom introdukcijom u druga staništa
remeti se sastav biocenoze i ekosustava na Zemlji.
1992. godine u Rio de Janeiru donesena je KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI. HRVATSKA JE
POTPISNICA TE KONVENCIJE KOJA NAS OBAVEZUJE NA SURADNJU O ODRŽAVANJU BIODIVERZITETA.
29. prosinca je MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI
|
