LEGENDA O ČEHU, LEHU I MEHU

Živjela tri brata Čeh, Leh i Meh i njihova sestra Vilina, u doba kad je
Hrvatska bila pod vlašću Rimljana. Vilina se zaljubila u rimskog vojskovođu
i nosila njegovo dijete. Braća su se htjela osloboditi rimske vlasti i
odlučili su ubiti vojskovođu. Njihov razgovor je čula Vilina pa je to javila
Rimljanima. Braća su je odlučila kazniti, ali je Vilina uspjela pobjeći.
Izgladnjelu i na rubu snaga sa djetetom u rukama pronašle su ju vile
planinkinje. Tako se Vilina na kratko smjestila u vilinskom svijetu na
planini Strahinjčici povrh Krapine. Otkrili su je lovci i to javili braći.
Braća su je dovela kući i zatvorili u kulu s otvorom za hranu i dojenje
djeteta. Pred Rimljanima braća su pobjegla i osnovala Češku, Poljsku i
Rusiju. (legenda prvi put zabilježena u dubrovačkom arhivu u 14 stoljeću)
Točnija legenda je da su se braća ustvari doselila iz pradomovine koja je
nazivana Anti. Protezala se između rijeka Dnjepra i Dnjestra. Iz te
pradomovine stigli su Hrvati, Bugari i Srbi na Balkanski poluotok. Iz te
pradomovine došli su i Česi, Poljaci, Rusi.
Zanimljlivu legendu sličnu ovoj je na Kavkazu otkrio ruski jezikoslovac
Nikolaj Jakovljević Marr (1865.-1935.). On u svom radu objašnjava da su
lkegendu o Čehu, Lehu i Mehu donijeli Hrvati iz pradomovine. U ovoj legendi
sestra se ne zove Vilina nego Karapet i doselila je u mjesto koje je po njoj
nazvano Krapina.
U raspravi na latinskom jeziku "Memoria regum et banorum Regnum Dalmatiae,
Croatiae et Slavoniae" (Povijest kraljeva i banova kraljevine Dalmaccije,
Hrvatske i Slavonije iz 1852.godine), povjesničar Juraj Raškaj točno je
napisao da su braća Čeh, Leh i Meh doseila u Krapinu.